Lagumdžija: Sigurno je da sam jedan broj ljudi iznevjerio

May
16

Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, tokom zvaničnog boravka u  Češkoj Republici, posjetio je i Radio Slobodna Evropa. U intervjuu kojeg je dao Regionalnom programu među ostalim je govorio i o svojim ciljevima u politici, načinu i teškoćama na koji (ne)funkcioniše vlast u BiH, te planovima o boljem životu u BiH. Predsjednik SDP siguran je da u redovima njegove partije ima dosta dobrih kadrova koji ga mogu naslijediti.

Sabina Čabaravdić, Slobodna Evropa

RSE: Da li je BiH neozbiljna država?

Lagumdžija: Da bogdo jeste.

RSE: Što će reći?

Lagumdžija: Da smo neozbiljna država bili bismo zabavni, lagani, lepršavi i tako dalje… ali ako mislite na nedovršenu državu onda to jesmo u nekom, naročito institucionalnom smislu. Mi smo država koja je na putu iz rata, u kom je bila, ušla u mir. Onda smo ušli u jedan period u kom je sigurnost bila ključna stvar. Sada ulazimo u vrijeme u kom se ljudi iz međunarodne zajednice zadovoljavaju da budemo stabilni. Međutim, ta stabilnost nije moguća, ni kratkoročna, a naročito dugoročna, ukoliko ne budemo išli dalje ka nekoj samoodrživosti i transformaciji zemlje, da postanemo, eto, neozbiljna država pa da vaše pitanje prestane biti logično.

Puno se priča o EU, o NATO, o regionalnoj saradnji i ta tri elementa su više alati za stvarni cilj, a stvarni cilj je da se transformiramo kao država i da budemo država koja će biti samoodrživa, prosperitetna, koja će djelovati ozbiljnije, normalnije i biti normalna država. EU, NATO i regionalna saradnja nije ništa drugo nego alat, najbolji koji sada imamo zbog naše unutarnje suprotstavljenosti jer oko te tri stvari imamo saradnju. Imamo neku vrstu, ne saradnje, nego saglasnosti unutar zemlje, o NATO manje-više, a  mnogo više o EU i regionalnoj saradnji. Kada je već to tako, onda je dobro da tu domaću zadaću uradimo, ali nikad ne zaboravljajući da to nije cilj.

RSE: Da li je teško biti političar u nedovršenoj državi?

Lagumdžija: U BiH, biti političar je u velikoj mjeri slično kao i biti političar u drugim zemljama, pri čemu mi, kao i čitava zemlja, imamo svoje specifičnosti, tako da, baviti se politikom u BiH jeste dosta drugačije, nego baviti se politikom u nekim drugim zemljama. I u BiH imate političare kojima je cilj da pobijede na sljedećim izborima i da njihova politička stranka, kao i oni, prođu što bolje. Imate, kao i u svakoj drugoj zemlji, političare koji, kada razmišljaju o budućnosti, ne razmišljaju o novim izborima, nego o novim generacijama, o budućnosti zemlje.

RSE: Dakle, politika im je samo sredstvo za ostvarenje viših ciljeva?

Lagumdžija: Pa jeste, ali politika je nekima sredstvo da ostvare svoje ciljeve za koje tvrde da su im ciljevi. Imate i političara, kao i u svakoj drugoj zemlji, koji imaju svoje ciljeve, promovišu te ciljeve i imaju neku vrstu drugog cilja, odnosno da se oni i njihova politička struktura dobro parkiraju. Dakle, u svakoj zemlji je to tako. U mjeri u kojoj je to primarno, a sekundarno je šta će biti sa državom. U toj mjeri su političari uspješniji ili neuspješniji.

U BiH je teško biti političar, međutim, još je teže ne biti političar. Imamo i težih situacija u BiH u kojima se ljudi nalaze. Druga je stvar što je usud političara u BiH da ljudi o političarima ne misle ništa dobro, čak ni o onim političarima koje vole.

Različitosti kao prednost

RSE: Vjerovatno ne bez razloga. U BiH se, naime, češće susrećemo s političarima kojima je bavljenje politikom cilj sam po sebi. Kojih je više? Ako prevladavaju oni kojima je politika cilj sam po sebi, to onda i nije baš najbolje rješenje za tu državu, zar ne?

Lagumdžija: Tu ste u pravu. Mislim da u BiH trenutno prevladavaju ovi prvi, a to su ovi koje vidite kao negativce. Što kažu, trenutno je u BiH Imperija jača. Darth Vader i Imperija su jači. Mislim da je danas onih ljudi, koji su na pravoj strani, manje, pa i takvih političara o kojima govorite. Ali, što kažu, ne daj ti Bože da sam na krivoj strani, u većini, i ne daj ti Bože da pobijedim na krivoj strani, u većini.

RSE: Šta je vaš cilj, kao političara?

Lagumdžija: Moj cilj kao političara je da BiH bude drugačija zemlja, da bude normalna zemlja, u kojoj će naše različitosti biti nešto što će biti naša prednost, da ćemo institucionalno jačati BiH, da BiH neće zavisiti ni od kakvih političara, niti stranaka, naročito od ljudi koji promovišu segregirano društvo.

RSE: Imate li neki datum za ostvarenje svog cilja ili vam je teško o tome govoriti? Mislim na neki period, ne na pravi datum.

Lagumdžija: Nemam ni pravi ni krivi datum. U principu, jednog dana, kada ova zemlja bude više po mojoj mjeri, nego što je to sada, a biće i po vašoj, i po mjeri ljudi koji dijele sličan svjetonazor, opet će to biti samo jedna etapa na putu da budemo još bolji. Nama je najvažnije da narednoj generaciji, nekoj svojoj djeci, ne ostavimo goru zemlju od one koju smo preuzeli od naših očeva.

RSE: Neki dobronamjerni ljudi vam zamjeraju da ste pristali na igru nacionalnog. Kao,”sve je u redu, samo da se mi između sebe dogovorimo”, a dok traju dogovori, vozovi prolaze. Niste li, kao socijaldemokrata, u obavezi reći istinu, koliko god ona ružna i gorka bila - javnosti, ljudima, državi, političarima, kome god?

Lagumdžija: Mislim da to i govorim. Druga je stvar što svi ljudi ne misle da je to rečeno do kraja, a to je, vjerujem, da ljevica, u modernom smislu te riječi, puno može da uradi u jugoistočnoj Evropi, na Balkanu, a naročito u BiH. Ono što se zove Zapadni Balkan, ljevica je ta koja može da integrira ta društva i da reintegrira Jugoistočnu Evropu i Zapadni Balkan. To je tako i u BiH.

Da li je SDP uvijek dobro ocijenjen? Odgovor je da nije. Na posljednjim izborima smo bili najbolje ocijenjeni na svim izborima na kojima se davala ocjena, po broju glasova koje smo ostvarili. Da li smo mogli uraditi više? Odgovor je da jesmo. Da li smo mogli više uraditi u drugim okolnostima? Odgovor je da, da, da. E sad, jesmo li mogli možda čekati da dobijemo 67 posto glasova, da onda formiramo Vladu i učestvujemo u vlasti.

Ili nacionalno ili neuspjeh

RSE: U međuvremenu ste znači pristali na igru nacionalnog?

Lagumdžija: Nisam pristao na igru nacionalnog, ni ja kao ni SDP. Mi smo pristali da igramo igru u okviru ustavnog okvira koji ova zemlja ima.

RSE: Znači politika kao umjetnost mogućeg?

Lagumdžija: Isključive politike, čak i kad su dobronamjerne, sumnjam da donose bilo šta. Isključive politike, kada su zlonamjerne, donose katastrofu, a kada su dobronamjerne donose neuspjeh.

RSE: U ratu ste bili teško ranjeni. Svojim ste ratnim angažmanom, a zašto ne reći i tim ranjavanjem, jer je malo ko od političara doživio tako nešto u BiH, dobili veliki kredit među bosansko-hercegovačkim stanovnicima. Obrazovani ste, imate iza sebe akademsku karijeru, potičete iz građanske i društveno politički angažovane porodice. Vodite partiju, koju su ljudi sličnih struktura vašoj, a po tradiciji i radništvo, držali kao svoju veliku nadu, ako hoćete i jedinu. Međutim, sve se nekako svodi na to da ste ih iznevjerili.

Lagumdžija: Sigurno da jedan broj ljudi jesam iznevjerio. To nije sporno. To je njihova ocjena i ja na to ne mogu utjecati. Više volim da je tako, nego da ih nisam iznevjerio, a da nemamo nikakve rezultate i pomake, da ja budem onaj čovjek koga svi vole, ali je svima žao što nije malo jači i malo uticajniji.

Podsjetiću vas na jednog čovjeka sa kojim sam ja i prije rata imao jako dobru komunikaciju, ali i poslije rata sam uspostavio dobru komunikaciju. Sa njim sam imao puno poslova i aktivnosti jedno kratko vrijeme. On se zove Zoran Đinđić. To je čovjek koji je bio veliki reformator Srbije i čiji je odlazak učinio veliku provaliju u samoj Srbiji, a mislim i u regionu. On je čovjek koji je bio takav. Da nije razočarao one koji su ga voljeli, vjerovatno bi ostao živ i danas i bio bi jedan vrhunski intelektualac. Možda bi bio u nekoj nevladinoj organizaciji ili bi bio u nekoj građanskoj liberalnoj stranci, koja bi bila voljena. I njemu bi sigurno bilo bolje. I ljudi, koji bi njemu bili bitni, bi ga sigurno mnogo više cijenili. Međutim, kad je odlučio da obuče čizme i da krene da reformira Srbiju, koju je toliko volio, volio je demokratsku Srbiju, a ne bilo kakvu jer je po svom habitusu bio takav, onda je počeo sticati neprijatelje i mnogo velika razočarenja. Dobio je protiv sebe i dobronamjerne i zlonamjerne.

Meni je žao zbog tih dobronamjernih, razočaranih ljudi, koji su očekivali više. Nema druge nego da ih čovjek pokuša ubijediti jednog dana da je ono što je urađeno, urađeno jer je to bio najbolji izbor da se nešto zaista proba mijenjati. Dakle, ovi dobronamjerni, koji su ko biva razočarani, oni će, nadam se, jednog dana vratiti to povjerenje zato što će vidjeti neki rezultat. Ono što je meni posebno važno i posebno drago, što ima i ovih zlonamjernih razočaranih. To je ono što je najvažnije. Vrijednosni sistem, za koji se ja zalažem i za koji se ti dobronamjerni zalažu, je i dalje ostao isti. Ja samo pokušavam da ga u datim okolnostima, što je moguće više, napravim jakim.

RSE: U nekim raspravama koje smo vodili jedna moja dobra prijateljica i ja, ona vas je branila tvrdnjom kako je uvjerena da iza svega stoji jedna mnogo dublja strategija. U početku su vam zamjerali, kada ste postali ministar vanjskih poslova, neke posjete i poteze, da su to sve bile greške. Ona vas je branila u tim raspravama. Tada je rekla da vas niko ne razumije i da iza svega toga što Zlatko radi postoji neka mnogo dublja strategija, da se od te “taktike na sitno” ne vidi sva dubina vaše strategije. Uvjerena je da imate plan koji će zemlju okrenuti ka boljem. Njen suprug, takođe novinar, na tu teoriju pitao ju je: ”Da ti nisi slučajno iz Švedske?” Mene zanima ko je od njih više u pravu?

Lagumdžija: Odmah ću vam odgovoriti - ona je u pravu. U toj familiji konkretno, u pravu je bila ta ženska struja.

Zašto mediji moraju biti "nečiji"?

RSE: Zašto je došlo vrijeme u BiH da svaki medij mora biti nečiji?

Lagumdžija: Ja ne mislim da je svaki medij nečiji. Mislim da su svi ti mediji svoji. Oni ponekada traže da budu sa nekim iz različitih razloga, neki i vjeruju u neke politike, neki su upućeni na nekoga da bi preživjeli, ali oni su prije svega svoji. To što padnu pod nečiji uticaj, to je druga stvar.

RSE: Kako su svoji ako padnu pod nečiji uticaj?

Lagumdžija: Oni su svoji jer se prije svega pokušavaju brinuti o sebi da bi preživjeli. Neki od njih postaju, kako vi kažete, nečiji zato što su pod finansijskim uticajem da bi preživjeli. Neki su nečiji zato što zaista vjeruju da neko ima ispravnu politiku. Ono što je problem kod medija u BiH je što su oni izgubili kredibilitet. U principu, kao što su i političari ljudi kojima se po definiciji ne vjeruje, tako se i medijima po definiciji ne vjeruje.

RSE: Kako kojem mediju.

Lagumdžija: Tako je. Kako kom mediju, kao i kako kom političaru. Dakle, i mediji su postali kao i političari. Postoje ljudi koji im vjeruju i ljudi koji im ne vjeruju.

RSE: Da li bi ste prognozirali ko će u Srbiji dobiti predsjedničke izbore?

Lagumdžija: U potpunosti sam uvjereren da će Boris Tadić dobiti izbore i mislim da je to dobro za Srbiju. Mislim da će kao novi-stari predsjednik Srbije napraviti Vladu koja će biti još bolja od prethodne i koja će u suštini biti obogaćena za novi kvalitet.

RSE: Da li je istina da se Boris Tadić i vi poznajete 50 godina?

Lagumdžija: Jeste, istina je. Mi se znamo još od vremena dok je Boris bio Sarajlija jer su se naši roditelji družili. Moja majka je studirala sa njegovim ocem i onda smo kao djeca bili na nekim izletima. Naravno da to u politici ništa ne znači.

RSE: I evo vas obojice ponovno na istoj političkoj sceni.

Lagumdžija: Samo što se sada ne igramo.

Alternativa Tadiću nije Obama

RSE: E to već ovisi od toga ko bi vas ocjenjivao?

Lagumdžija: Mislim da i Boris i ja imamo dobre namjere i da želimo da budemo u onoj grupi političara o kojoj ste maločas govorili. Mislim da je i on čovjek koji je zainteresiran da promjeni Srbiju, da Srbija bude evropska, drugačija i bolja. Vjerujem da je on čovjek koji želi da region bude jedna pozitivna priča.

RSE: Ali sporo mu nekako ide?

Lagumdžija: I meni ide sporo, ali šta sada da radimo?

RSE: Istina i vama ide sporo, samo je on malo duže bio na vlasti.

Lagumdžija: Bolje da nam ide sporo, nego da nam ne ide nikako, ili da nam ide u krivom pravcu. Nemojte zaboraviti, alternativa Borisu Tadiću nije Obama, pa čak ni George Clooney…

RSE: Nego Čedo Jovanović?

Lagumdžija: Ma ne Čedo, to je podjednako nerealno kao i Obama. U ovom trenutku alternativa Borisu Tadiću je Tomislav Nikolić i to definitivno znači jedan korak unazad - i za Srbiju i za čitav region.

RSE: Već ili tek 15 godina ste na čelu SDP-a?

Lagumdžija: U toj dilemi je odgovor da.

RSE: Imate li nasljednika? Spremate li nekoga? Svaka partija koja vodi računa o sebi sprema nasljednika.

Lagumdžija: Nasljednik se sprema ako ste kralj ili car.

RSE: U svakoj ozbiljnoj partiji vodi se računa o nasljednicima. Evo vam primjer njemačkog CDU-a. Helmut Kohl je Angelu Merkel dobro spremio za svoju nasljednicu. Ali ako vam se ovo ne sviđa, mogu ja postaviti pitanje i birokratskim jezikom. Dakle, ima li u SDP-u, među ljudima kojima ste okruženi, onih koji mogu ponijeti, poslije vas, dužnost predsjednika SDP-a?

Lagumdžija: Da ima. Ja sam već rekao da nije nikakav problem i da SDP ima kapacitete i ljude koji mogu već sutra voditi SDP, ali o tome će dati ocjenu oni ljudi koji o tome odlučuju, a to su ljudi iz SDP-a, kroz odgovarajuće institucije SDP-a, prije svega na kongresu SDP-a.

RSE: Dobro, konkretno, koji su to ljudi?

Lagumdžija: I danas sam istog stanovišta koji sam rekao na posljednjem kongresu SDP-a prije godinu dana, da već danas SDP mogu sigurno voditi i Nermin Nikšić i Željko Komšić i Damir Hadžić. Time se lista ne okončava.

RSE: Ukoliko Željko Komšić ponovo ne da ostavku?

Lagumdžija: Ne. Znate i sami da je on sa ostavkama završio, barem kada je u pitanju SDP. To je i sam rekao. Iskreno se nadam da će lista ljudi, koji mogu biti kandidati za predsjednika SDP-a, na sljedećem kongresu biti šira od ove trojice.

(AbrašMEDIA.info)