Pacijent Dnevni avaz: Silovatelji, mafijaši, primitivci

Nedjelja, 21 Veljača 2010 10:37

Autor Administrator

Vlasnik Avaza ne štedi nikoga ko se suprotstavlja njegovim političkim ili ekonomskim interesima. Rijedak je političar koji se nakon "razvoda" s Fahrudinom Radončićem nije našao na minskom polju Dnevnog avaza, od Zlatka Lagumdžije, Sulejmana Tihića, Harisa Silajdžića... ... dok su oni novinari ili neovisna tijela vlasti poput Finansijke policije FBiH, koji su se drznuli raskrinkavati sumnjive metode i strategije zahvaljujući kojima je Avaz postao imperija, bili redovno kažnjeni uvredama na stranicama Radončićevih izdanja. Stvar se pogoršala otkako je Savez za bolju budućnost započeo predizbornu kampanju: stranice Avaza se bave samo jednim - diskvalificiranjem svih onih koji pokušavaju zaštititi dignitet novinarske profesije, etičkog kodeksa, ili čak i osnovnih vrijednosti kulture ponašanja u javnom prostoru. U opticaju su svi atributi negativne konotacije: "mafijaški pokrovitelj", "četnik", "partizan režima Slobodana Miloševića", "udbaš", "antibošnjak", "islamofob", "kradljivac", "pripadnik/ca manjeg naroda", "silovatelj", dok su žene, naravno, još i "preko kreveta došle do posla". Donosimo najflagrantnije primjere govora mržnje iz Avaza u posljednjih dva-tri mjeseca. Analiza p(r)okazuje i ime glavnog Radončićevog egzekutora: Fadil Mandal, potpisnik većine navedenih tekstova.

Velikosrpski orgijaš

"Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja, probudio se iz dubokog zimskog sna u koji je utonuo još od smrti Slobodana Miloševića. Balkanski krvnik, naime, bio je omiljena i skoro jedina Berićeva novinarska inspiracija. (…) Zna se da Berić nije bio među novinarima koji su od početka Miloševićevog velikosrpskog orgijanja prepoznali opasnost i zalagali se za pravo BiH ili Hrvatske na samoopredjeljenje i nezavisnost. On se Fahrudinu Radončiću, tadašnjem novinaru zagrebačkog Danasa i ostalima koji su još od 1988. hrabro i bez straha javno razobličavali zločinačku Miloševićevu politiku, pridružio mnogo kasnije, kada je bilo jasno da je Milošević oboren na zemlju i da će njegov projekt skončati onako kako je skončao."

(Berićevo mudrovanje: Dnevni avaz; 12. februar)

Terorista i otimač daljinskih upravljača

"Neotesani i nepozvani Emir Suljagić terorističkim upadom na debatu CKD-a otkrio je stvarne namjere i perfidne metode kojima jedna neokomunistička partija i njeni prvaci žele kontrolirati slobodu govora i javnog djelovanja. Snijeg je, tako, ipak pao, a zvijerke su ostavile jasan trag. (…) Emir Suljagić i njegovi nalogodavci, koji će nam sutra, ako ih niko ne zaustavi, upadati u stanove, otimati daljinske upravljače i određivati koje TV kanale smijemo, a koje ne smijemo gledati, možda nostalgično i priželjkuju vrijeme komunističkog jednoumlja."

(Behmenov terorista: Dnevni avaz; 8. februar)

Mudroser s krizom identiteta i Arkanov ljubimac

"Nove optužbe, eto, dolaze od opskurnog novinara koji je uništio tuzlanski Front slobode, list s više od 50 godina tradicije i čovjeka s očiglednom krizom identiteta. Naime, nakon što je prezimenu dodao slovo 'Ć', na popisu se izjasnio Japancem, pa onda ponosno prihvatio kućni nadimak Đoka, danas se ovaj mudroser opće prakse bogati preko privatne fondacije. (…) U Tuzli svi znaju, Sinan Alić je bez ikakvih problema u aprilu 1992. godine iz Bijeljine, koja je već bila pod kontrolom zločinca Arkana i kojom su tekli potoci krvi, dovezao predajnik za svoju televiziju FS-3. Odlazak u okupiranu Bijeljinu objasnio je time da 'ne vidi zbog čega bi njega Arkan dirao'. Danas se, evo, pokazuje zbog čega."

(Arkan ga je volio: Dnevni avaz; 8. februar)

Muha podrepuša, silovatelj, moralno smeće

"(…) Falsifikatorima i alkoholiziranim novinarskim pobačajima u liku Senada Avdića to nimalo nije smetalo da osnivaču SBB-a pokušaju podmetnuti fašizam! (…) Takav moralni monstrum, takvo moralno smeće i čovjek bez imalo duše i mozga danas nekome pokušava podmetnuti fašizam, iako je svojim pisanjem u Slobodnoj Bosni bio najveći promotor najpodlijih fašističkih postupaka koji su urađeni nad Bošnjacima. Pravdanje Avdića njegovim nesređenim životom, mladalačkim ucjenama, grotesknom epizodom sa u ratu prodatim uginulim kravama, sumnjivim vrbovanjem kroz silovanje gluhonijemih Romkinja (valjda i tu ima fašizma i rasizma), uprkos najboljoj volji je nemoguće, jer je Avdić sa svojim politički bolesnim umom zakoračio u šestu deceniju života. Muha podrepuša prvo je napisala rektalnu knjigu Nijaz izbliza, a onda su se nalogodavci mijenjali u liku Munira Alibabića, Zlatka Lagumdžije, Bakira Alispahića, Bakira Sadovića, a sada i Vazelinka iz Mostara i Beča, a piva pristiže zna se odakle. Čovjek koji želi biti moralni policajac je bolesno, iskompleksirano, moralno smeće i dokaza tome ima napretek."

(Fašista protiv fašizma: Dnevni avaz, 5. februar)

Mafijaš, reketaš, sjecikesa, kurva

"Vrijeme je da pored nadležnih sudova i tužilaštava i odgovarajuće klinike pokažu više zanimanja za slučaj glasnogovornika ratnoprofiterske mafije, novinarskog reketaša i sjecikese Senada Pećanina. Čovjek hulja, kako ga je, ne bez razloga, nazvao ugledni akademik Abdulah Sidran, uporno i godinama pokušava svoju opskurnu biografiju podmetnuti drugima, računajući na kratko pamćenje javnosti i držeći se Gebelsove devize da sto puta ponovljena laž na kraju zazvuči kao istina. (…) Pećaninov originalni životopis satkan je od beščašća i prevara. Uvijek je bio nečija sluga, novinarska kurva koju su među sobom razmjenjivali politički makroi i odbacivali je kad im više nije trebala. Tako je bilo i kad je prije rata u BiH gorljivo podržavao velikosrpskog ideologa Nenada Kecmanovića, a zauzvrat je imao povlašten smještaj u bivšem Studentskom domu Mladen Stojanović u centru Sarajeva."

(Megafon prave mafije: Dnevni avaz; 21. decembar 2009.)

Genetski udbaš

"Osim što je Dizdarević i što je sin među muslimanima i Bošnjacima dobro poznatog komunističkog ideologa i funkcionera Nijaza Dizdarevića, za Srđana Dizdarevića malo ko je uopće znao. (…) Tako je to bilo sve dok i u BiH nije formiran Helsinški komitet za ljudska prava i za njegovog predsjednika postavljen Srđan Dizdarević. O ljudskim pravima do tada je znao i mogao saznati samo iz familijarne situacije, i to u smislu nemilosrdne borbe protiv neprijatelja socijalizma i komunizma, što je bio porodični biznis Dizdarevića za sve vrijeme komunističke vladavine. Njegov amidža Rešad Dizdarević bio je poznati i veoma aktivni oficir zloglasne Ozne, progonitelj svih neprijatelja komunizma. Na istom putu bio je i Srđanov drugi, još poznatiji i agilniji amidža Raif Dizdarević, koji je iz mraka policijskih i konzulskih poslova iskrsnuo kao važni političar i kao protuteža tada već nedovoljno ortodoksnim muslimanskim političarima koji su započeli opasni posao razmišljanja o emancipaciji svog naroda. Srđanov otac Nijaz Dizdarević bio je specijaliziran za progon, prvo svojih bivših kolega iz Sarajevske medrese, a zatim i muslimana koji su u političkom životu tadašnjeg bosanskog društva igrali određenu ulogu i izražavali interese i želje za slobodom i priznanjem svojih nacionalnih prava. Tako je mlađahni Srđan mogao iz prve ruke steći značajna iskustva u borbi protiv neprijatelja i posebno protiv muslimana kao glavnog, najtvrdoglavijeg i najopasnijeg neprijatelja, nekada komunizma, a sada 'zapadne demokratije'. Srđan je samo nastavio posao svojih prethodnika iz komunističke dinastije Dizdarević."

(Hajke dinastije Dizdarević: Dnevni avaz; 4. februar)

Primitivne bljuzgarije

"Od dana kada joj je 1995. godine onemogućeno da postane novinarka Dnevnog avaza jer je i tada bila poznata po nepismenosti, pretencioznosti, a i ljubavi prema medijskom reketu (poznat je slučaj kada je jedan stranac J. L. htio 1996. investirati u Sarajevu, a ona mu je tražila 5.000 DM da mu ne bi medijski srušila investiciju), Vildana Selimbegović ne prestaje bljuvati vatru po Avazu. Ranije je to činila iz skuta opskurnog Senada Pećanina, a prije godinu je ova novinarska zakrpa našla pravu vreću - pivarski bilten Oslobođenje, koji je tiražno dodatno potpuno skršila i otjerala 110 novinara s posla. Zajedno s grupom nikada ostvarenih žurnalista, u kakve spadaju razne rudićke ili zurovke, Selimbegović nastavlja put najprimitivnijih bljuzgarija za potrebe svojih ratnoprofiterskih gazda."

(Koga je iznervirao odlazak Radončića u Vašington: Dnevni avaz; 7. februar)

Opskurna družina

"Gebelsovska hajka koja posljednjih dana kulja sa stranica ratnoprofiterskog biltena porodice Selimović i ekrana Federalne televizije vraća nas u najcrnje dane komunističke historije BiH, kada su ljudi stavljani na stub srama i trpani u zatvore samo zbog svog mišljenja i samo zbog zalaganja za slobodu svog naroda i svoje vjere. (…) Među jurišnicima ove opskurne družine ističe se izvjesna Borka Rudić, predsjednica udruženja pretenciozno nazvanog BH novinari, koju kolege dovode u vezu s nestankom novca za socijalno i penziono osiguranje koje su oni uredno godinama uplaćivali. Osoba koja zato ni u svom esnafu ne uživa mrvu poštovanja, sada zajapureno zahtijeva od Izborne komisije BiH, Tužilaštva BiH i RAK-a da sankcioniraju navodni govor mržnje političara Fahrudina Radončića, iako je taj 'govor mržnje' isfabriciran prljavom zamjenom teza koju koriste i gospođa Rudić i njene prijateljice Vildana Selimbegović i Duška Jurišić, a spremno im u svemu asistiraju Srđan Dizdarević i ekipa sa FTV-a."

(Zašto smeta osnivač SBB-a: Dnevni avaz; 4. februar)

(BH DANI, 19.09.2009.)